Странице

Translate

15. 3. 2011.

Nagrade (izvinite malo kasnim)









Poslednjih par meseci posle Nove godine bilo je  jako puno lepih nagrada. Neke od njih sam i ja dobila, ali zbog privatnih problema i obaveza nisam stigla da se zahvalim svim dragim blogericama koje su me počastvovale ovako lepom pažnjom. Puno hvala na divnim nagradama:
Sad bih trebala da vam napišem nešto o sebi, što je pretpostavljam i vama bilo teško... Svi mi sebe vidimo drugačije nego što nas drugi vide, zato ću vam pisati o onome kako ja vidim sebe. Prvo osnovni podaci ;) srećno udata, majka dve odrasle ćerke, starija dipl. farmaciju, udala se, radi i rodila ćerkicu koja je najlepši dar celoj našoj porodici i familiji u kojoj odavno nije bilo male dece... mlađa ćerka je dipl. na Likovnoj akademiji, za sada ne radi, ali se bavi izložbama i raznim kreativnim radionicama koje osmišljava za decu.

A sad kako ja vidim sebe: mislim da sam jako nežna, emotivna, druželjubiva osoba, nekad kao mlada volela sam dosta da se smejem, pa sam bila omiljena u društvu, sad me malo život zgazio i ne smejem se više, bar ne onako kao pre, uvek sa dozom neke sete i knedlom u grlu je moj smeh začinjen... A zašto....?

Pre šest meseci sam izgubila rođenog brata koga sam volela više nego sebe, kao da je sa njim otišao i deo mene, mog smeha, radosti... tuga će ostati za ceo život, a mi moramo dalje da živimo sa tom tugom i osećajem praznine u srcu koju je on ostavio... i depresija... sa kojom se borim od kad ga nema...

Jedino mi srce ispunjava radošću i srečom moja mala unukica koja danas puni 18 meseci, pa baka mora neki kolač da napravi u njenu čast... od tuge i depresije leči me osim milih ručica i cvrkutavog glasića moje SREĆICE, nežnost i razumevanje mojih ćerki, supruga i roditelja, i naravno na kraju moja kuhinja u koj često bežim kad mi je teško i kad ne želim da neko od njih vidi moju tugu, bol, suzu u oku...

Etooo... više ne mogu da pišem... ne vidim slova od suza, i izvinite drage moje blogerice ako sam vas rastužila ovim redovima... puno vas sve volim, i šaljem vam svima jednu prekrasnu nagradu, jer sve to zaslužujete!!!

6 коментара:

  1. Oh draga rasplakala sam se :-((( !! Najgore je izgubiti voljeno biće .... ali dalje se mora... kako god znamo i umemo ... naši mali anđelčići nam svaki trenutak govore koliko je život lep i koliko treba uživati u njemu iako ponekad pomislimo da nam nema izlaza iz depresije ili jako lošeg perioda... zbog njih sve vredi!! Šaljem ti veliki poljubac :-** !

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман15. март 2011. 18:37

    I grabbed your button!

    ОдговориИзбриши
  3. Draga Jovana, puno ti hvala na podršci i lepim rečima, ljubim te <3!!!
    Kimberly Marie, thanks a lot, you are the first lady who take my button!

    ОдговориИзбриши
  4. Draga Jaco, iskreno mi je žao što si izgubila brata, verujem koliko ti je teško zbog toga, ali mora se živeti dalje, zbog svoje dece i, kako i sama kažeš, tvog anđelčića. Hvala na divnoj nagradi i glavu gore! Pozdrav od ♥

    ОдговориИзбриши
  5. Hvala ti puno Zoro na lepim toplim rečima utehe...pravo si <3

    ОдговориИзбриши
  6. Hvasla ti puno draga Jaco, ja moram sad da placem zajedno sa tobom jer sam i ja izgubila mog jedinog i najdrazeg brata kad sam bila 17 i po a on 16. Nikada necu to da prebolim, i vecito ce mi to biti jedna ogromna tuga i praznina, ali mi moramo da idemo dalje, i znam da moj brat ne bi zeleo da zivim sa depresijom, i znam da to ne zeli ni tvoj. Hvala bogu imam svog sina danas, a ti tvoje cerke i tvoju unucicu, a bice toga jos. Jaco i moj i tvoj brat ce imati veceg mira ako smo mi srecne u zivotu. Pored ogromnog bola mi imamo i pravo i dunost na srecu, jer osecaj srece nema veze sa svim tragedijama koje nam se desavaju. Zbog tvojih cerki i unucice podsecam te da ti je duznost da budes srecna i zadovoljna, i pored bola koji ces vecito osecati. Suze i smeh to jeste zivot, i to se stalno preplice. Zelim da te podsetim samo da se ne daj boze tebi nesto desi verovatno bi zelela da svi tvoji nastave jedan normalan zivot. Bola i suza ne trebas da se stidis, ni da ih potiskujes, ali mila moja, i zbog nase brace, i zbog nasih najmilijih idemo dalje. Reci utehe ne postoje, ali neke male oci su uprte u tebe, bice jos unucica kojima treba jedna baka, a i srecne mame, a tvojim cerkama ce uvek biti tesko kad te vide nesrecnu.

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Printfriendly

Print Friendly and PDF